Jeremiah 25

1Riječ koja dođe Jeremiji za sav narod Judin četvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina, a to je prva godina Navuhodonosora cara Vavilonskoga, 2Koju reče Jeremija prorok svemu narodu Judinu i svijem stanovnicima Jerusalimskim, govoreći:

3Od trinaeste godine Josije sina Amonova cara Judina do danas, za ove dvadeset i tri godine, dolazi mi riječ Gospodnja i govorih vam zarana jednako, ali ne poslušaste. 4I sla vam Gospod sve sluge svoje proroke zarana jednako, ali ne poslušaste, niti prignuste uha svojega da biste čuli.

5I govorahu: vratite se svaki sa svojega puta zloga i od zloće djela svojih, pa ćete ostati u zemlji koju dade Gospod vama i ocima vašim odvijeka dovijeka. 6I ne idite za drugim bogovima da im služite i da im se klanjate, i ne gnjevite me djelom ruku svojih, i neću vam učiniti zla.

7Ali me ne poslušaste, govori Gospod, nego me gnjeviste djelom ruku svojih na svoje zlo. 8Zato ovako veli Gospod nad vojskama: što ne poslušaste mojih riječi, 9Evo, ja ću poslati po sve narode sjeverne, govori Gospod, i po Navuhodonosora cara Vavilonskoga slugu svojega, i dovešću ih na tu zemlju i na stanovnike njezine, i na sve te narode okolne, koje ću zatrti, i učiniću da budu čudo i potsmijeh i pustoš vječna.

10I učiniću da nestane među njima glasa radosna i glasa vesela, glasa ženikova i glasa nevjestina, lupe od žrvanja i svjetlosti od žiška. 11I sva će ta zemlja biti pustoš i čudo, i ti će narodi služiti caru Vavilonskom sedamdeset godina.

12A kad se navrši sedamdeset godina, onda ću pohoditi cara Vavilonskoga i onaj narod, govori Gospod, za bezakonje njihovo, i zemlju Haldejsku, i obratiću je u pustoš vječnu. 13I pustiću na tu zemlju sve što sam govorio o njoj, sve što je napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode. 14Jer će veliki narodi i silni carevi i njih pokoriti; tada ću im platiti po djelima njihovijem i po onom što su činili rukama svojim.

15Jer ovako mi reče Gospod Bog Izrailjev: uzmi iz moje ruke čašu vina, ovoga gnjeva, i napoj iz nje sve narode ka kojima te ja pošljem, 16Neka piju i smetu se i polude od oštroga mača koji ću ja poslati među njih.

17I uzeh čašu iz ruke Gospodu, i napojih sve te narode, ka kojima me posla Gospod: 18Jerusalim i gradove Judine i careve njegove i knezove njegove, da budu pustoš i čudo i potsmijeh i uklin, kao što je danas,

19Faraona cara Misirskoga i sluge njegove i knezove njegove i sav narod njegov, 20I svu mješavinu, i sve careve zemlje Uza, sve careve zemlje Filistejske, i Askalon i Gazu i Akaron i ostatak od Azota, 21Edomce i Moavce i sinove Amonove,

22I sve careve Tirske i sve careve Sidonske i careve na ostrvima preko mora, 23Dedana i Temu i Vuza, i sve koji se s kraja strigu,

24I sve careve Arapske i sve careve od mješavine koji žive u pustinji, 25I sve careve Zimrijske, i sve careve Elamske, i sve careve Midske, 26I sve careve sjeverne, koji su blizu i koji su daleko, kako jednoga tako drugoga, i sva carstva zemaljska što su po zemlji; a car Sisaški piće poslije njih.

27I reci im: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: pijte i opijte se, i bljujte i padajte, da ne ustanete od mača koji ću pustiti među vas. 28Ako li ne bi htjeli uzeti čaše iz ruke tvoje da piju, tada im reci: ovako veli Gospod nad vojskama: zaista ćete piti. 29Jer evo počinjem puštati zlo na grad koji se naziva mojim imenom, a vi li ćete ostati bez kara? nećete ostati bez kara, jer ću dozvati mač na sve stanovnike zemaljske, govori Gospod nad vojskama.

30Ti dakle prorokuj im sve ove riječi i reci im: Gospod će s visine riknuti, i iz stana svetinje svoje pustiće glas svoj, silno će riknuti iz stana svojega, kao oni što gaze groždje podignuće viku na sve stanovnike zemaljske. 31Proći će graja do kraja zemlje, jer raspru ima Gospod s narodima, sudi se sa svakim tijelom, bezbožnike će dati pod mač, govori Gospod.

32Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, nevolja će poći od naroda do naroda, i velik će se vihor podignuti od krajeva zemaljskih. 33I u onaj će dan biti od kraja do kraja zemlje pobijeni od Gospoda, neće biti oplakani, niti će se pokupiti i pogrepsti, biće gnoj po zemlji.

34Ridajte, pastiri, i vičite i valjajte se po prahu, glavari stadu, jer se navršiše vaši dani da budete poklani, i da se razaspete, i pašćete kao skupocjen sud. 35I neće biti utočišta pastirima, ni izbavljenja glavarima od stada. 36Vikaće pastiri i ridaće glavari od stada, jer će potrti Gospod pašu njihovu.

37I razvaliće se mirni torovi od žestokoga gnjeva Gospodnjega. Kao lavić ostavio je šator svoj, jer će zemlja njihova opustjeti od žestine nasilnikove i od ljutoga gnjeva njegova.

38